Iako se sporadično spominju već u prvim postavima muzeja, a Zbirka božićnih jaslica formirana je 2014. godine njihovim izdvajanjem iz Zbirke predmeta vezanih uz običaje i vjerovanja. Broji oko 140 jaslica uz manji broj pojedinačnih dijelova jaslica, koje uz par iznimaka serijski proizvedenih jaslica, potječu iz 20. stoljeća s područja Hrvatske. Božićne jaslice pokretni su figuralni božićni ukras, prikaz događaja vezanih uz rođenje Isusa Krista. Čini ga Sveta obitelj smještena uz raznolike pejzažne i ambijentalne kulise odakle potječu lokalni nazivi „betlehem“ i „štalica“. Prisutnost drugih figura varira, a prvenstveno su prisutne domaće životinje, likovi pastira, kraljeva (mudraca, maga), anđeo i betlehemska zvijezda te natpis „Slava Bogu na visini“ – „Gloria in excelsis Deo“. U domove se postavljaju u božićno doba, najčešće je to 24. prosinca, na Badnjak, gdje ostaju najčešće do Sveta tri kralja 6. siječnja. Porijeklo jaslica vezuje se uz srednjovjekovna božićna uprizorenja, uz trikraljske igre i likovne prikaze, posebno one plastične, teme Isusova rođenja. U Hrvatsku su se proširile s područja Njemačke, gdje je tijekom 17. i 18. stoljeća cvala moda njihova postavljanja u crkvama odakle prelaze i u privatne prostore. Sastavni dio kućnih božićnih ukrasa u gradskim sredinama sjeverozapadne Hrvatske postaju već tijekom 19. stoljeća, dok se u ostalim krajevima i u manjim sredinama u pravilu javljaju se nešto kasnije.  Često se izrađuju u kućnoj radinosti najčešće za potrebe vlastite obitelji. Materijali korišteni pri izradi uglavnom su prirodni, a pojavom industrijski proizvedenih i oni ulaze u upotrebu. Iako prisutne već u 19. stoljeću, u prvoj polovini 20. stoljeća počinju se i kod nas širiti kupovne jaslice masovne proizvodnje. Osim u kućama, jaslice se „grade“ u crkvama. Većih su dimenzija, a tradicija njihova postavljanja smatra se starijom od one kućnih jaslica. Uz jaslice u domovima i crkvama, a zadnjih desetljeća ponovo se javljaju i u drugim javnim prostorima.

Danijela Križanec-Beganović, viša kustosica